Internacionalizam Amsterdama kao grada koji je zahvaljujući svojim pomorskim i zračnim mrežama povezan s transatlantskim i pacifičkim zemljama imao je velik utjecaj na razvoj subkulturne umjetničke scene. U prvom desetljeću ovog stoljeća jedno od najznačajnijih mjesta grada bio je Kraakgeluiden, scena nove elektroakustične improvizirane glazbe, sjecište raznih dinamika od suvremene skladateljske scene, preko ostataka alternative 1990-ih, do živuće post-free-jazz scene okupljene oko kluba Bimhuis.
Nakon putešestvija po Kairu i Budimpešti, i američki tenor-saksofonist John Dikeman koji se u domicilu formirao kroz radionice Jacka Wrighta, ovdje susreće kompatibilne kolege, Onnoa Govaerta na bubnjevima i Jaspera Staudhousa na električnoj i bas-gitari, te osnivaju Cactus Truck. Ubrzo su snimili i CD „Brand New For China“, te već 12. XII. dovršavaju jednoipolmjesečnu američku turneju tijekom koje su snimili i material za iduće albume. Osim u ovoj postavi, Govaert svira i u grupi Trialectics, dok Stadhouders surađuje u improv-kombinacijama s glazbenicima iz Amsterdama, čije se suradnje mogu provjeriti preko soundcloud-profila.
Bend je pokucao i zakucao temeljima i ruševinama američkog NoWave zvuka, s energijskom ostavštinom free-jazza osamdesetih, gdje je rad Last Exita, škrt u registrima basa, očito ostavio jak utjecaj. Sam je Dikeman saksofonist koji ‘izdiše dušu’ i stoga svira jednu frazu po taktu. Zbog raspoznatljivosti vertikalne harmonijske strukture mogla bi se okarakterizirati kao sheets of sound, kad se u ‘plahtama’ ne bi tako jasno vidjeli šavovi… U invaziju se nadovezuje i Stadhouders s ‘akcijskom’ gitarom, dok je Govaertov pristup daleko tradicionalniji, iako zvuk benda više odlikuje tekstura i kontinuirani drone zida zvuka, nego li pozivnica kritičaru u rukavicama „na dosljednu analizu“. Radi ovakvog koncepta zvuka, nije zanemariti ni stanoviti utjecaj Ab Baars Trija na autorski potpis Cactus Truck.
Izdanje je izvorno objavljeno na vinilu, sa stranama „Tabitha“ i „Nikki“. T-stranu u cjelini je pojela „Aporia“, dok su na „Nikki“ čak četiri skladbe, među kojima i „Coitophobe“ i „Sweet Movie“, dvojni naklon opusu Makavejeva. U dodatku su skladbe „The snotgren sea, the scrotumtightening sea“, citat očito Joycea. I, tek negdje pri desetom slušanju u rasponu od osam mjeseci, raspoznat će se i skladbe suptilnije teksture, ohrabrujući ipak ukupni dojam ovog prvijenca od svega 30 minuta.
Spisak numera: Aporia; Search and Restore; Coitiphobe; Sweet Movie; Plork; The snotgren sea, the scrotumtightening sea; la la la la labia time!
Muzičari: John Dikeman – sopran, tenor & bariton-saks; Jasper Staudhous – gitara & bas; Onno Govaert – bubnjevi
Ovima treba oduzeti instrumente, i zabraniti im da se bave muzikom. Nije to za svakog.
SVIDJA MI SE NAROCITO REFREN
HA HA HA
TESKA BUDALASTINA ….!!!
odlichno, slushko, me like it alot sudeci po tvom pisaniju i ovom tjubu, pokusavam da nabavim album ovih dana, ili josh bolje da ih ukachim negde uzhiFo…
pozz i za dragana i mishu! NOT
;))))
Ajbg, hjteli smo ih raditi u Zg u desetom, ali, ali, ali…
da, to bi bila idealna spojka: zg & free jazz… ovih par puta sto sam bio u zg je bilo upravo tako, potrpamo se u kola za n.o. jazz fest a onda posle certova bleja po gradu i vidjanje sa prijateljima… massive!!!
;))))
Presjajno! Genijalno! Još da im se priključi par Bugara na motornim pilama i kvartet rudara sa pneumatskih čekićima totalno bi rasturili. 🙂