By 
Ne, ovo nabrajanje iz podnaslova nije nikakva šala – Dana Hall je još pre 18 godina postao diplomirani svemirski inženjer, pre nego što se u potpunosti okrenuo muzici. Godine koje su usledile ovom bubnjaru su donele plodnu akademsku karijeru ispunjenu magistratima, doktoratima, naučnim radovima na polju etnomuzikologije…dok je na sviračkom planu, kao prateći muzičar, beležio brojne saradnje sa velikanima poput Branforda Marsalisa, Raya Charlesa, Roya Hargrovea, Joshue Redmana, i brojnih drugih renomiranih džezera, te članstvo u ansamblima poput Chicago Jazz Ensemble ili Carnegie Hall Jazz Orchestra.
Krajem 2009. Hall je albumom Into The Light debitovao kao bendlider. Američka mejnstrim kritika ga je oberučke prihvatila, a u izboru dnevnog lista Chicago Tribune našao se, kao jedini muzičar, među Čikažanima godine.
Šta nam sve ovo govori o šefovskim potencijalima Dane Halla i karakteru albuma? Na osnovu akademskog pedigrea, lako je ovog čikaškog bubnjara zamisliti na liniji „čuvara džez plamena“ Wyntona Marsalisa i njemu srodnih tradicionalista. To je donekle tačno, i Hall u dobroj meri crpi inspiraciju iz hard-bapa (naročito iz poznih šezdesetih) prebacujući ga u moderan kontekst. Ipak, umesto doslovnog pridržavanja žanrovskih kanona, Hall će dosta raditi i na intenziviranju svirke – što kroz agresivno sviranje bubnjeva, što kroz upotrebu Fender Rhodesa, dajući diskretnu fjužn notu albumu.
Upravo pomenuta bubnjarska agresija jedno je od najzanimljivijih obeležja ovog CD-a, kako u pozitivnom, tako i negativnom smislu. Nakon dvadesetak godina sviranja po tuđim bendovima Hall je konačno snimio svoj album, i nije nam teško razumeti zašto želi da sebi da malo oduška. Ne radi se o toliko o tome da su bubnjevi glasni (a umeju da budu), koliko o Hallovoj potrebi da svaki delić praznog (i punog!) prostora ispuni svojim akcentovanjima, pa se stiče utisak da su pesme „prenatrpane“ zvucima bubnjeva koji dolaze sa svih strana.
U nekim numerama će takav pristup biti veoma delotvoran, na primer u naslovnoj i najmodernijoj Into the Light, gde se čitav bend zahuktava, svira pomahnitalo i punom parom, ili u uvodnoj I Have A Dream (Hancockovom originalu sa albuma The Prisoner iz 1969. godine). S druge strane, Hall najviše omašuje kada treba da ostavi prostora nadahnutim solistima, povremeno nam ne dozvoljavajući da se u potpunosti skoncentrišemo na njihove deonice. Jabali je, recimo, sjajna furiozna numera u kojoj briljira saksofonista Tim Warfield Jr, a koja bi bila još upečatljivija uz malo diskretnije bubnjeve.
Into The Light jeste bubnjarska ploča, ali bilo bi nepravedno reći da je to jedino što je odlikuje i izdvaja u moru savremene produkcije. Dana Hall je mejnstrim muzičar čije autorske teme, poput Conversions, Orchids, ili Black Mountain, nalaze dobru meru između tradicije i savremenog zvuka, i mogu da komuniciraju sa raznolikom publikom. Iako se radi o bubnjaru koji je prošao sito i rešeto, treba imati u vidu da se Hall nalazi na novom početku vlastite karijere, i za očekivati je da na budućim izdanjima predstavi još zaokruženiji autorski izraz.
Dana Hall – bubnjevi
Terell Stafford – truba
Tim Warfield Jr – tenor i sopran saksofon
Bruce Barth – klavir, Fender Rhodes
Rodney Whitaker – kontrabas
By 
