Marilyn Crispell & David Rothenberg – One Dark Night I Left My Silent House (ECM)

Klaviristica Marilyn Crispell poznata je kao pripadnica avangardnih krugova s punih 10 godina staža u kvartetu Anthonyja Braxtona, gdje je izvodila njegovu zahtjevnu i kompleksnu glazbu s velikom lakoćom. S druge strane je liričarka, kako je pokazala na prošlogodišnjem albumu Vignettes, ali još uvijek sposobna odvaliti albume s London Jazz Composers Orchestra ili triom Parker/Guy/Lytton. Surađuje s njemačkim izdavačem ECM-om već 13-u godinu, otkako je priredila projekt Music of Annette Peacock koncipiran u suradnji sa samom skladateljicom.

S posljednjim albumom, a riječ je o kompletno improviziranoj glazbi, stupa u odnos s programskom glazbom na intimistički, a pomalo i postmoderan način. Naslovljen je One Dark Night I Left My Silent House a ostvaren u suradnji s britanskim klarinetistom Davidom Rothenbergom, a ne (kako se može pomisliti) američkim saksofonistom – Nedom. Dotični Rothenberg, osim što je glazbenik i skladatelj, koji se predstavlja kao baštinik duhovne ostavštine Messiaena, Dona Cherryja, Toma Waitsa i Laurie Anderson, ujedno je i autor dokumentarnog filma Why Birds Sing (BBC), pokretač  edicije Terra Nova pri uglednom sveučilišnom centru MIT, te filozof-naturalist.

Duet je sašiven u ruhu vezanih legato linija Rothenbergova klarineta i većim dijelom Crispelličina posezanja u unutrašnjost klavira, prstima preko žica, ublaživanjem batića, a općenito sanjivog ugođaja. Slušatelja bi Rothenbergov bas-klarinet u Tsering znao podsjetiti na onaj Johna Surmana, već i zbog specifičnog zvuka ECM produkcije. U sljedećoj The Hawk and the Mouse, izraslina iz ostinatoa osnovnog motiva sokola (bas-klarinet) s alteracijama, Crispellova je ukrala show potpuno rezerviranim grebanjem žica, tek naznačivši svoju prisutnost. U situacijama koje ukazuju na jednu umjetničku viziju potpuno rasterećenu, kao na Still Life With Woodpeckers, ona koristi gatam i zvečke, dok je u izdanju Grosbeak i Owl Moon njezin lirizam izišao iz prirode kao u Coltranea, sadržavajući sve zvukove našeg prekrasnog svemira.

U nekoliko raznolikih zvučnih izdanja, bilo da kroz glavu slušatelja prolazi lov prerijske lisice za zecom u bijegu ili kibicarenje sokola koji isčekuje plijen u vidu poljskog miša, čitav album odiše americana ugođajem, s naznakama folka i countryja u sebi, dojmljivo jednostavan u izrazu, uronjen u ruralnu svakodnevicu, tu prošlost na izmaku stvarnosti. Slušateljima koji nisu upoznati s Vignettes, prethodnikom sanjivih Crispellinih improvizacija (čak dvostruki CD!), mogli bi biti prilično iznenađeni, kao i s Rothenbergom, čija je diskografija dosad više konotirala s new ageom i pticama (proširenom sociologijom glazbe). Isto tako, i oni koji očekuju da se radi o neidiomatskoj slobodnoj improvizaciji isto moraju imati na umu tko je izdavač, jer prijeteća i napregnuta odmjerenost idioma predstavlja sasvim dovoljan izazov.

Marilyn Crispell – klavir, perkusije

David Rothenberg – klarinet, bas klarinet