Mulatu Astatke: Veliki iskorak afro-latinskog soula

Mesto: Kino Šiška, Ljubljana / Datum: 11.03.2011. / Foto: Žiga Koritnik (www.zigakoritnik.com)

Bilo je to u prošlog petka u CUK-u Kino Šiška pred rasprodanom dvoranom Katedrala, čime je publici svih generacija najavio skorašnje manifestacije festivala Druga godba. U sklopu svoje europske turneje koja je započela prije desetak dana i obuhvatila datume u Italiji, Francuskoj i Belgiji, a nastavlja se u Engleskoj i Brazilu, ovaj vitalni 74-godišnjak iskazao se kao punopravni član i frontmen svog benda izvodeći aranžmane na vibrafonu, kongama i električnom klaviru.

Svijet ga je upoznao kao autora filmske glazbe, i to preko „Slomljenog cvijeća“ indie-filmaša Jima Jarmuscha. Nastojanja etiopske emigrantske zajednice u SAD, koja pamti njegov hit „Yegelle Tezeta“ iz 1974. na kojem mu se pridružio Duke Ellington, nije bila toliko presudna za revival njegove baštine, koliko žamor koji je zavrtjela edicija „Ethiopiques“ koja predstavlja popularnu glazbu ove posvema specifične istočnoafričke civilizacije – a kad se samo sjetimo tragedije koju je diktatura Hailea Selassieja donijela tom narodu i čitave mitomanije koju su oko iste raspleli jamajčanski rastafarijanci… Zahvaljujući nastojanjima fanovske baze u Velikoj Britaniji, Astatke tek prije tri godine dolazi i pred publiku s Otoka, gdje započinje i kreativnu suradnju sa sastavom Heliocentrics, s kojima u jednom danu stvara koncertantnu spremu, te uskoro i snima i album „Inspiration, Information, Vol. 3“.

Iz nastupa u Velikoj Britaniji, skupila se i hrpica pratećih glazbenika, doslovno dvaput mlađih od njega, dijelom novaka s još par preostalih Heliocentrika. Grupnu improvizaciju za ulazak majstora poveli su Richard Olatunde Baker (afričko-kubanske udaraljke) i Dave de Rose (bubnjevi), a da bi uvodnom skladbom krenula ekstatična sola Jamesa Arbena na tenor-saksu i Byrona Wallena koji je trubu šamarao o njen poliritmični obraz usprkos podosta ravnoj podlozi. Nije na odmet primijetiti kako ethio-jazz i jazz imaju malo zajedničkog: posrijedi je soul, afro-latin predznaka, kako se i zovu reizdani albumi Astatkea iz 1960-ih. Koketiranje s nešto jačim pulsom i napetošću ljubljanska publika mogla je osjetiti prije dvije godine u Menzi pri koritu, kroz timbar (i starijeg i ‘ratobornijeg’ djedice) tenor-saksofonista Getatchewa Mekurije u svojstvu člana grupe The Ex.

Publika je sastav jako dobro prihvatila, već na prvu, a koncertni je prostor polifunkcionalne dvorane Katedrala funkcionirao besprijekorno, osim što se u početku vibrafon nije čuo u cijelom registru, što u skladu s ‘on the beat’ fraziranjem i nije previše smetalo. Nepretenciozni karakter ethio-jazza, koji je Astatke rekonceptualizirao kroz zadivljujuće mirne harmonijske registre na albumu s Heliocentrics – po formuli da sitni vez nudi široki kez! – začudo je isprovocirao saksofonista na gestu skidanja žbuke s plafona, i to zaredom i na bas-klarinetu i flauti, kao i pomalo invazivna tendencija električnog čelista Dannyja Keanea koji kao da je ispao iz Brötzmannovog Tenteta. A Astatke je sve to gurao dalje, velikom scenskom energijom i pozitivnim duhom. Čim bi po svršetku kompozicija započele salve pljeska, on bi već najavljivao sljedeću pjesmu, poput revnog tvorničkog udarnika.

Program je bio sastavljen od novog albuma i klasika, pa je tako s „Motherland“ poželio japanskom narodu da u ovom sudbonosnom trenutku skupi svu potrebnu snagu; dok je njegovu snagu Alex Hawkins ‘duplao’ klavijaturama. Poravnavajući teme krajem svako-tolikog chorusa, jedan je kolega iz Ljubljane duhovito (ali i sarkastično) primijetio da je u toj scenskoj ulozi više Gorana Bregovića nego li Boška Petrovića. Na repertoaru su se osim ‘himne’ „Yegelle tezeta“ (Moja sjećanja) našle i „Mulatu’s Hideway“ i „Yekermo Sew“ (Čovjek od iskustva i mudrosti), a da bi pred bis kontrabasist Heliocentricsa Olie Brice slap- i tap-tehnikama ‘pojeo’ show, razgalivši publiku da bis ne može otpasti. A to je bila „Mulatu“, skladba koju je starosta napisao samome sebi. Ali se i svojim fanovima odužio tako što je na merch-stolu potpisivao ploče, zabavljajući nas i nadahnjujući svojom prodornom energijom malog čovjeka od velikih djela.

.