New York Art Quartet – Old Stuff (Cuneiform)

New York Art Quartet nastao je 1964. godine u Velikoj jabuci od Roswella Rudda kao prvog free-jazz trombonista, na pepelu sastava New York Contemporary Five u kome su svirali John Tchicai na alt-saksofonu, trubač Don Cherry i tenor-saksofonist Archie Shepp, super-grupa legendi recentno predstavljena na eminentnom džez-webu Destination Out. Inicijalni bubnjar Fivea J.C. Moses je ubrzo otpao, da bi ga zamijenio afrički poliritmični udaraljkaš i iscjelitelj zvukom Milford Graves, čiji su ritmovi sušta suprotnost nekro-štihu njegova prezimena. Za kontrabasista je potegnut prvo rukav Dona Moorea, zatim Lewisa Worrella, no usprkos dvama objavljenim albumima, self-titledu iz 1964. i Mohawku iz godine kasnije, za europske je nastupe, gdje je 1965. snimljen materijal Old Stuffa, Tchicai u ritam-sekciju angažirao lokalne snage, kontrabasista Finna von Eybena i bubnjara Louisa Moholoa, svježeg izbjeglicu iz Cape Towna.

Između redaka biografije Alberta Aylera As Serious As You Life, sjajnog dokumenta autorice Val Vilmer koja je čitavu free-jazz scenu dokumentirala u SAD i Europi, možemo čitati kako su volontiranje i DIY bila uobičajena radna etika glazbenika koji su umjetničkom anti-formom isprva rastjerivali senzibilnu klijentelu klubova niže srednje klase, znajući razbjesniti i ponekog kritičara. U slučaju ovog sastava, Povijest nas uči da pristup larpurlartističkog stejtmenta nije bio željen na njihovoj paleti. U popratnim bilješkama Cuneiformovog izdanja, izvršni urednik džez-lista Point of Departure Bill Shoemaker poentira kako je četverodnevna manifestacija Oktobarska revolucija u džezu održana u New Yorku 1964. godine bila početak „jedne Zlatne ere“, mapiravši ovaj sastav kao jedan od njenih najvažnijih izdanaka.

Old Stuff

Čitav se ovaj živi nastup, s materijalom koji varira između post-bopa i free-jazza, može smatrati legendarnom snimkom u rastućoj diskografiji jednog ne-egzistentnog sastava. Bend se otiskuje legendarnom Rosmosis, opetovanom s debi-albuma grupe, koja osim što predstavlja estetske sinusoide Ruddovog daha i polivalentne skladateljske stileme, zatiče Moholoa „iza ritma“, na setu pojačanom trianglom. Svira niz valića vezanog ritma na rideu, držeći akcente na snareu dosta pod utjecajem Billyja Higginsa, potpuno promijenivši zvuk sastava u odnosu na zvuk koji je garnirao poliritmičar Graves. Netko bi rekao da sinkronijski odnos Graves-Moholo relativizira pojam „geniusa loci“: jednog Afrikanca prema jednom Afroamerikancu. Upravo ta ritmika metamorfira interakciju s Ruddom.

Tako ovaj u sviranju tema snažno napada (i potire) Tchicaijeve fraze dugim notama, vrišteći kroz trombon poput tenzičnog Mingusa, bojeći sordinom u soliranju instrument na blues timbar, istodobno istražujući zvuk, potpuno „a capella“. Upravo „pjevnost“ Ruddova vokala dolazi do izražaja u aranžmanu Monkove Pannonice sa svim budućim smjernicama stila: ležerni, a pedantni polifonijski dijalog razvijen iz fraza od početka do kraja teme, arco kontrabas „prokleto nisko“ i bubanj u apstraktnom soliranju u pianu. Sendvič-struktura „tema-solo-tema“ sintetizirana je u yin-yangovsku cjelinu.

Pannonica

Senegalsko-danski alt-saksofonist, čika Tchicai četiri je mjeseca nakon sudjelovanja u Coltraneovom Ascensionu sredio dva koncerta u Kopenhagenu gdje je Old Stuff i zabilježen. Bjelorusko-nizozemski pijanist Miša Mengelberg godinu je dana prije ovih snimaka sudjelovao u snimanju Last Datea, posljednjeg Dolphyjeva albuma, i navodno se već tada distancirao od Coltraneova estetskog globalizma frazom o „snake charmer music“. Kao sjeditelj na dvama stolicama, Tchicai saksofonom senzibilizira Mengelbergovu estetsku distancu, bliži Konitzu nego li Ornetteu. Izmještenost ritma u pozadinu dodaje na prostornosti i sonornosti čime skladba På Tirdag, svojim sporijim tempom ne prerasta u baladu, već se širi i ambijent i spektrom timbra, prerastavši u melankoličnu partijicu preferansa.

Utjecaj sastava na recentnu supkulturnu industriju naći ćemo u pismu inicijalnih albuma Vandermark 5 i School Days, potonji i kao model jedne skandinavsko-američke postave. Skladba Karin’s Blues koja privodi kraju materijal, većina će publike prepoznati kao blizanku stamenog „standarda“ Keep Your Heart Right, po kome je prozvan i pretprošlogodišnji album simpatičnog veterana Rudda.

Karin’s Blues

Roswell Rudd – trombon

John Tchicai – alt saksofon

Finn von Eyben – kontrabas

Louis Moholo – bubnjevi