Ratko Vojtek: Barok i Jazz

Mesto: Narodno sveučilište Dubrava, Zagreb / Datum: 31. maj / Foto: Domenika Salamunić

U međunarodnim vodama Vojtek je poznat kao osebujni interpret i džeza i stare glazbe, kao čembalist, a djela suvremenih hrvatskih autora izvodi s ansamblom Cantus. Umjetnik kojeg poznajemo prvenstveno kao bas-klarinetista Zagrebačke filharmonije, u 19 sati zatresao je Steinway s Abdullahom Ibrahimom, ‘Mountains’, da bi nastavio ‘basirati’ ostinato Stanleyem Clarkom, ‘Quiet Afternoon’, ali i prijeći u refleksivnu ‘Idu Lupino’ Carle Bley, odnosno u glazbu Milivoja Koerblera, koji se realizirao kao kućni skladatelj zagrebačke škole crtanog filma.

Čitanje ‘Pasacaglije’ G.F. Haendla ostvareno je kroz improvizaciju. Dohvati li se Zeza Confreyja s ‘Dizzy Fingers’ (1924.) slušatelju će zatitrati u smjeru Urija Cainea, ali s Coreinom ‘Children Songs No. 4’ čitav se koncept divergira. Već za kompaktni disk ‘Etnophonia’ iz g. 1999., američki je kritičar potpisao kako njegov touch tipkovnice priziva Keitha Jarretta odnosno Eddieja Palmierija, što se može utvrditi bez pretjerivanja, iako ne bismo pogriješili ni navođenjem nekih klasičara-džezista iz Francuske ili Nizozemske.

Osobitost je Vojtekova nastupa da je i sam svoj konferansje, što izručuje stavši pokraj klavira, čime nastupu dodaje scensku živahnost koje mu nije nedostajalo još od solističkih recitala/glazbenog performansa poput legendarnog nastupa u dvorani De Ijsbreker. ‘Sonatu in G’, „najoptimističnijeg europskog skladatelja Josefa Haydna“, kojom započinje drugi dio koncerta, predstavlja riječima „za recesiju, depresiju, potrebno je ovog skladatelja iznova osluškivati – u sebi“.

Program nastavlja „Fantasijom in G“ G. Ph. Telemanna, čija je nastava klavira, naglašava, „trajala svega 14 dana“, zapitavši nas poletno sarkastično „od čega bismo [mi danas] mogli dezertirati“. Anegdotu s Bijenala, navodi kroz najavu ‘Concerta in F’ mladog Bacha, stare točno 300 godina, rečenicom iz florilegija argentinsko-njemačkog skladatelja Mauricia Kagela. „Pretpostavljam da svi muzičari ne vjeruju u Boga, ali sigurno je da vjeruju u Bacha“, nastavljajući se u izvedbama na Corejinu liniju.

U dodatku koncerta poentira se skladbom za virginal, preteču klavira, skladbom romantičnih varijacija iz zbornika „The Dublin Virginal Manuscript“ – starom ravno 400 godina koju je hvalila i kraljica Viktorija! Vojtek je povijesno osviješten eklektik, čije su iskopine pijanističke literature, svakako jedna vesela arheologija. Zato na svoje i dolazi u kontaktu s publikom, svakako rafiniranijom publikom starijih, poput gospođe koja će oduševljeno izjaviti „ovaj koncert kao da je privatno… za mene!“.