Na dobrom smo putu do suradnje establišmenta sa supkulturom

U večeri dodjele Prešernovih nagrada, 7. februara, Tomaž Grom, kontrabasist i elektrik iz Ljubljane, protestirao je protiv ukinuća samostalnog Ministarstva kulture i spalio svoj kontrabas, iako su organizatori prosvjeda u Koordinacijskom odboru kulture Slovenije (KOKS) sugerirali da prosvjed bude sa svjećama, kao na Dan mrtvih. Šira ga kulturna javnost poznaje kao autora glazbe za kazališne predstave, a svoj je rad legitirao i svjetski priznatim učinio suradnjom s grupom Via Negativa.

Kao improvizator, kalio se u free- i modern-jazzu s najpoznatijim američkim i europskim glazbenicima, te u improvizaciji s japanskim i europskim. A kad je unatrag par godina radi svoje djece pokrenuo projekt “Sunce i suncokreti”, ne samo da je CD otkupila slovenska Vlada kao poklon stranim državnicima, već ga je Ministarstvo kulture prepoznalo kao komercijalnog glazbenika i nije mu htjelo sufinancirati projekte Con Fine Aperto i Neforma, o kojima više u samom razgovoru. No, počnimo s paljenjem kontrabasa.

“Spalio sam kontrabas jer mi je to stara želja. Imam bar tri razloga za to, prvi je bio spaliti ga svirajući uživo uz film, „La Passion Jean d’ Arc“, no to se nije dalo dogovoriti u Kinoteci”. Grom je, naime, svoje prvo solo-izdanje objavio kao autorsku muziku za taj klasik nijemog filma još 1998. http://www.sploh.si/jeanne.html].

“Drugi put, u pitanju je moj odnos prema instrumentu i muzici, kad me instrument frustrirao. Nisam napredovao i išao mi je na živce. Nisam ga mogao tek ostaviti u kutu, nisam ga htio spaliti u vrtu, tražio sam signifikantniju gestu! Uoči prosvjeda bio je sastanak Društva Asocijacija, na kojem sam lansirao ideju da je trenutak da spalim i taj bas, koju su svi prihvatili. Nakon što sam nabrojao sve razloge za taj čin, a nije se dovodilo u pitanje da bih ikad više svirao, odlučio sam se na taj dan to izvesti i nije mi žao.”, rezonira Tomaž.

Radionicu ‘Raziskava: Refleksija’, u Ljubljani je pokrenuo unatrag već dvije i pol godine u domu Španski borci u četvrti Moste, utorkom u podne. Princip same radionice je skoro prekopiran od Eddieja Prevosta, a prozvana je prema knjizi Johna Stevensa. “Sama knjiga je među rijetkima, strukturirana i za glazbenike i za neprofesionalne glazbenike, s vježbama i igricama koje se temelje na slušanju suigrača i samog sebe, te cjeline, a istodobno je participativna za sve segmente društva. A Prevost je razvio sistem simetričnosti, da nitko ne može biti ‘bolji’. Potpuno su ujednačeni i zreli glazbenik i samouk, što je ponekad frustrirajuće za profesionalne glazbenike. Naravno, kada se frustracije zakoče, to nikako nije dobro, no ako se želiš pročistiti, onda to treba gledati pozitivno jer je frustracija polučila čišćenje”, objašnjava kontrabasist.

“Interes se”, reći će, “kreće u amplitudama. Ja jesam organizator i motor, ali nisam šef. U biti, to je kolektivna stvar, jedna od mnogih proba za glazbenike. No, istina je da treba biti angažiran, jer se nikome ništa ne daje, treba se uklopiti i suočiti s vlastitim pitanjima. Jednom mjesečno su i koncerti ‘Raziskave: Refleksije’; ono što radimo, postavljamo kao duo ili trio u drugu situaciju, koncertni kontekst od 20 minuta. Svaki ih put sastavlja drugi sudionik. Do sad sam to vodio ja, ali bih volio to prenijeti na druge, jer i nije u pitanju neka velika odgovornost. S tim mislim i na to da se treba angažirat, jer te neće više nitko zvati da sviraš, ta su vremena prošla”, smatra Grom.