Na dobrom smo putu do suradnje establišmenta sa supkulturom

Sa skupinom od sedam muzičara, Tomaž Grom je 31. januara o.g. sa svojim kontrabasom intervenirao u predstavu Janeza Janše, odnosno izveo akciju upada. Kaže da su u pitanju također negdašnji mokri snovi. “Janez Janša je grupa trojice umjetnika, te pravi Janez Janša, mandatar. Jedan je slikar s ALU-a, drugi je Emil Hrvatin, hrvatsko-slovenski režiser, konceptualni umjetnik, te Davide Grassi, talijanski umjetnik… Riječ je bila o predstavi od Hrvatina koja priča o tome da je potrebno poduzeti nešto, izaći i napraviti nešto, barem da ga se… Zar nemaš želju da mu pajserom razbiješ glavu, a ne da ostane sve na želji…”.

Kaže da je imao odavno želju upasti u predstavu i ukrasti šou, jer ljudi uvijek misle da si i ti dio predstave.“Ti možeš ukrasti pažnju na minut ili dva, koliko već umiješ. Ako zbrojim sve svoje slušatelje svoje muzike uživo, na isti kup, mislim da ih je manje od jedne Janšine predstave. Hajde da im pokažem nešto što nikad ne bi slušali. To je jedan od razloga, i stara želja. S druge strane, nisam htio uništiti predstavu već napraviti nešto što će biti njen dio, da je učinim boljom, da joj dam viši smisao. Ja sam se upoznao s njenom intencijom i dobio push da to ostvarim. Razmišljao sam par dana i shvatio da imam dobru ekipu za akciju, mislim na muzičare, a to su Marko Karlovčec, saksofonist, Jaka Bergler, bubnjar, Vid Drašler, bubnjar, Jošt Drašler, kontrabasist, Samo Kutin, hurdy-gurdy i ja. Bila je to dobra prilika da se bacimo u neku situaciju za koju ne znamo što će se zbiti, ali u biti da je poboljšamo, bio sam iza toga 100%”, rezolutno će inače neopterećeni glazbenik. “Predstavu nismo zaustavili i bili smo u kontekstu, 99 ljudi nije bilo svjesno da nismo dio toga. I pravo je vrijeme, jer je Janša u vremenskom kontekstu, Emil to zna, prati politiku i društvena gibanja…”, krepko će Grom.

Govoreći o akciji bacanja u neku nepredvidivu situaciju, s namjerom da ju se u biti poboljša, ne može se izbjeći suradnju sa Seijiroom Murayamom s kojim je snimljen CD ‘Nepretrganost’ i ostvareno gostovanje na Ring Ringu, te ‘Udarnik’ s Taom, Jonasom Kocherom i Michelom Donedom. Pri čemu se ipak radi o projektima s ljudima koji nisu stalno tu što Grom i naglašava. “Teško je uistinu govoriti o kontinuitetu. Ne znam, zapravo, postoji li to? U pop glazbi i profiliranoj žanrovskoj sceni, možda postoji – no, mislim da bendovi više ne postoje u onom smislu riječi. Oba su se projekta dogodila u Sloveniji, jer su ti glazbenici bili tu. I oba su imala par kraćih turneja, te smo objavili neku ploču koja nije bila ništa drugo do li dokument, poput „Nepretrganosti“ sa Seijirom, te kvarteta koji je dokument od četiri stvari, s time da je petu stvar na albumu producirao Giuseppe Ielasi, koji takvo dokumentiranje postavlja u pitanje. Remiksirao je materijal iz dokumenta što rađa svakakva pitanja, poput usporedbe s materijalom, kako kod publike, tako i kritike. Zasad, većina drži da je to nešto neuobičajeno”, skeptički će Grom. Riječ je o CD-u objavljenom pri nakladniku iz Slovenije.

Iako je pokrenuo Zavod Sploh kako bi se mogao samoorganizirati, prijavljivati se za sustav potpore i ostvarivati svoje projekte, Grom je zadnjih nekolicinu CD-a suobjavio s L’innomable. “Meni je svejedno. Bitno mi je da muzika stiže u prave ruke, negdje… A tko je taj izdavač je nebitno, puno bitniji mi je distributer. Suizdajem kao Zavod Sploh s L’ innomable, jer ima dobru distribuciju… Već smo tri ploče napravili zajedno, „Tilt“, „Nepretrganost“ i „Udarnik“. Ta distribucija funkcionira, tako da smo primili veliki odjek iz Japana, SAD-a i Francuske, a drugo, dobro se i prodaje… Prije manje od godinu dana bio sam u NY s Via Negativom, na festivalu s kojim sam nastupio u La Mammi. I, išao sam na neki koncert i tamo sam se predstavio u nekom društvu, te me se odmah prepoznalo na osnovu reference ploče sa Seijirom, i tu se neka priča zavrtjela… Sljedeće izdanje Sploha bit će Žoambo Žoet Workestrao.”.